Komplikacije šećerne bolesti

- Medicinske teme - Komplikacije šećerne bolesti

Povišene vrednosti šećera u krvi u dijabetesu, vremenom dovode do promena na krvnim sudovima i nervima oka, bubrega, srca i drugih organa, i mogu biti uzrok raznih oboljenja.

Jedna od najčešćih komplikacija šećerne bolesti je dijabetesna polineuropatija.  Nastaje i u fazi predijabetesa, a manifestuje se neprijatnim senzacijama koje se manifestuju prvenstveno u nogama: bolovi, grčevi, utrnulost, ukočenost i peckanje. U osnovi neuropatije su oštećenja sitnih krvnih sudova koji hrane živčani sistem. Naš živčani sistem je podeljen u centralni, koji čini mozak i kičmena moždina, i periferni, koji čine nervna vlakna koja polaze iz mozga ili kičmene moždine. Kada govorimo o polineuropatiji, podrazumevamo oštećenja koja se događaju u perifernom nervnom sistemu. Svako nervno vlakno se sastoji od živca, koji je obavijen ovojnicom. Ovojnica omogućava pravilan transport informacija kroz živčani sistem. Sve što se događa u periferiji, mora biti preneseno kao informacija, u mozak. Mozak te informacije obrađuje, razjašnjava nam ih, i čini telo spremnim na odgovor. Primer: Cipele su neudobne i pritiskaju prst. Informacija “pritiskanja” se prenosi u mozak, direktno u centar za bol. Pritisak prsta, nakon obrade u mozgu, postaje bol. Kao odgovor na bol, mi činimo radnje da bol smanjimo – izuvamo cipelu i zamenjujemo je drugom obućom. Ako informacija “pritiskanja” ne ode u mozak, nastaje žulj. Ako informacija o nastanku žulja ne ode u mozak, žulj pukne, inficira se i dalje je sve poznato.

diabetic polyneuropathy

Promene na sitnim krvnim sudovima pre svega oštećuju ovojnicu živca. Posledica toga su greške u prenosu informacija. Nešto slično “pokvarenim telefonima”. Kada treba da osetimo bol, njega nema. A kada treba da se odmorimo, bol se javlja. Ukoliko promene na krvnim sudovima traju dugo, i ništa se ne učini na njihovom lečenju, oštećenja zahvataju i sam živac. Kada je živac oštećen, onda je sve mrtvo. Tada čovek više ne oseća ruke ili noge kao svojim. Tada postoji opasnost od nastanka dijabetesnog stopala.

Polineuropatija se ne otkriva tako lako. Važno je osmotriti raspoloženje osobe, pitati kako spava i obratiti pažnju na način na koji hoda. Takođe je važno pregledati noge. Noge u osobe sa polineuropatijom, nekada izgledaju sasvim normalno. Neurološkim pregledom se ispituje da li noge osećaju dodir, pritisak, promenu u temperaturi i vibracije. Takođe se ispituju refleksi. Osećaj za dodir ispituje se tankom niti vate. Osećaj za pritisak ispituje se tankom plastičnom niti koja se zove mikrofilament. Ispituju se 4 tačke na strani stopala kojom se gazi. Zdrave noge osećaju dodir i pritisak podjednako dobro u svim ispitivanim tačkama.

Dijabetesno stopalo nastaje kada postoje dva ili više rizik faktora. Dijabetesna polineuropatija je prvi uslov. Više od 50% osoba sa dijabetesom tip 2 ima dijabetesnu polineuropatiju. Postoji izmenjena osetljivost stopala, nastaju žuljevi i druge povrede koje dugo mogu ostati neprepoznate. Promene ne bole, a veoma se često inficiraju.

U osoba sa neuropatijom manja povreda ili pojava žulja zbog neudobne obuće dovode do stvaranja ulceracije. Ulceracija teško zarasta, obično se inficira i otežava kretanje. Pritisak na obolelo mesto i kretanje još više pogoršavaju stanje.

Obično kod osoba sa dijabetesom postoji i poremećaj u cirkulaciji. Naročito je izražen kod pušača. Lako se otkriva pregledom. Ukoliko ne može da oseti pulsacije arterija stopala, na tipičnim mestima, pacijent se šalje na pregled koji se zove Doppler arterija donjih ekstremiteta. Doppler pregledom može se ustanoviti koji pacijent ima lošu cirkulaciju i kakvog je ona stepena. Da li može da se leči lekovima, ili je potrebna operacija na krvnim sudovima. Ukoliko se Doppler pregledom ustanovi poremećaj u cirkulaciji, kaže se da osoba ima ishemijsku bolest nogu. Zarastanje promene na terenu slabe prokrvljenosti stopala je skoro nemoguće. Ukoliko postoji infekcija, ulceracija se širi prema dubini i može zahvatiti kost. Tada je prognoza veoma ozbiljna.

Dijabetička retinopatija (Retinopathia Diabetica) je oboljenje koje nastaje zbog izraženog oštećenja kapilara u mrežnjači. Mrežnjača je unutrašnji deo oka pomoću koga čovek vidi. Najranije su promene u vidu neproliferativne retinopatije. Karakterišu je promene na krvnim sudovima mrežnjače, proširenja vena, koja se kasnije pretvaraju u nepravilna suženja tako da vene dobijaju izgled kobasice. Prisutna su sitna krvavljenja i pojava belih konaca. Dalje, oštećenja mogu napredovati u proliferativnu retinopatiju. odlikuje se novostvorenim krvnim sudovima (neovaskularizacija) i bujanjem vezivnog tkiva u oku. Novi krvni sudovi imaju tanke zidove i često pucaju i krvare. Nastaju česta krvarenja u staklastom telu. Resorpcija je vrlo usporena i traje mesecima, a nakon ponovljenog krvarenja najčešće ostaje mutan vid. Sve to uzrokuje stvaranje ožiljaka i ablaciju retine. Proces može da zahvati makulu. U osoba sa dijabetesom je česta katarakta i pojava glaucoma.  Najbolja zaštita za očuvanje vida je održavanje nivoa šećera u krvi što bliže normalnim vrednostima (od 4 – 7 mmol/l).

Pored toga, prevencija razvoja dijabetične retinopatije je obavljanje redovnih pregleda očnog dna, minimum jednom godišnje, idealno na svakih 6 meseci, a po potrebi i češće. Takođe, preporučljiva je i ishrana bogata betakarotenom ili upotreba pomoćnih lekovitih sredstava koje sadrže lutein.

Kako vidi osoba sa retinopatijom:

Ispitivanje funkcije bubrega svake osobe koja ima dijabetes vrši se jednom godišnje. Cilj je sprečavanje pojave nefropatije (primarna prevencija) i rano otkrivanje osoba sa poremećajem funkcije bubrega. Kod osoba sa otkrivenim poremećajem se vrši detaljno ispitivanje funkcije bubrega radi spre čavanja daljeg napredovanja poreme ćaja u radu bubrega (sekundarna prevencija) i redovnim godišnjim pregledom (primarna prevencija).

Preduslovi su:                   

∑ †starost preko 18 godina, stabilna kontrola dijabetesa, dobro zdravlje, bez infekcije mokraćnih puteva,

∑ †belančevine u jutarnjoj mokraći – ispitivanje trakom*,

∑ †kreatinin u krvi* i 


∑ †visina krvnog pritiska. * ako su povišeni slede dalja ispitivanja.

Koronarna bolest, cerebrovaskularni insult i periferna vaskularna bolest su makrovaskularne komplikacije dijabetesa sa najvećim mortalitetom i morbiditetom. Čine čak 75% razloga smrti osoba sa dijabetesom tip 2. Sprečavanje navedenih komplikacija podrazumeva pravovremeni i adekvatni tretman svih faktora koji učestvuju u njihovom nastanku, a naročito dis- lipidemije. Dijabetesnu dislipidemiju tipično čine 3 komponente: umereno povišeni trigliceridi, sniženi HDL-holesterol i prisustvo malih, gustih LDL čestica. Nivo LDL holesterola ne mora biti mnogo viši nego u opštoj populaciji, ali je značajno više podložan oksidativnoj modifikaciji i neenzimskoj glikozilaciji. Dijabetesna dislipidemija značajno ubrzava aterosklerozu.

Aterosklerotični proces (zakrečenje krvnih sudova) je dugotrajan i dinamičan. Počinje u doba detinjstva, a kod odraslih se dalje razvija. Dugo vremena ostaje neprimećen, dok ne dođe do komplikacija (bolova iza grudne kosti, infarkta srca, moždane kapi, poremećaja krvotoka u nogama). Pre svega pogađa velike i srednje velike arterije i prouzrokuje stvaranje naslage koja se sastoji od masnoća, kalcijumovih soli i vezivnog tkiva. Zid ateromatozno promenjene arterije nije više gladak, a njen unutrašnji prečnik postaje manji. Holesterol, pogotovu u obliku LDL (manje gusti delići) i trigliceridi pospešuju aterosk- lerozu, dok je holesterol HDL (delići sa većom gustinom) sprečavaju. LDL holesterol se preterano taloži u unutrašnjem sloju zidova krvnih sudova. Nasu- prot njemu HDL holesterol ima zaštitnu ulogu jer omogućava odstranjivanje štetnog holesterola sa zidova krvnih sudova  i njegov prenos do jetre gde se razgrađuje.

Preporučljive vrednosti masnoća u krvi su: ukupni holesterol do 5 mmol/l, LDL holesterol do 3 mmol/l, HDL holesterol iznad 1 mmol/l za muškarce i iznad 1.2 mmol/l za žene i trigliceridi do 1,7 mmol/l. Za bolesnike sa šećernom bolešću i prebolelim infarktom srca preporučljive vrednosti masnoća su niže: ukupni holesterol mmol/l do 4,5 mmol/l i LDL holesterol do 2,0 mmol/l. Za sada ne postoji rutinska laboratorijska analiza za male, guste LDL čestice. Ipak, po pravilu, što su viši trigliceridi (>2.1 mmol/l), veća je koncentracija malih, gustih LDL čestica; normalne LDL čestice nalaze se kada su trigliceridi niži od 1.2 mmol/l. Važno je obratiti pažnju na način uzimanja krvi. Pravilno je da se lipidi u krvi određuju nakon 5 – 10 minuta sedećeg ili ležećeg položaja. Nivo triglicerida je 9–19 % viši kada je osoba u stojećem položaju.

Šećerna bolest može dovesti i do nealkoholne masne degeneracije jetre. Nju karakterišu steatoza (nagomilavanje masti u jetri), odumiranje ćelija jetre, upala i ožiljavanje. Proces steatoze je potencijalno reverzibilan ukoliko se ukloni uzrok njenog nastanka. Međutim, u toku svoje evolucije može dovesti do razvoja ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma.  Pacijenti sa nealkoholnom masnom jetrom uglavnom su bez tegoba. Mogu se žaliti na nelagodnost ispod desnog rebarnog luka, slabost
i uvećanje jetre. Na nealkoholnu masnu jetru treba misliti kod gojaznih osoba sa ili bez dijabetesa koji imaju poremećene vrednosti transaminaza (AST, ALT < 250 IJ, AST/ALT < 1) uz ultrazvučni nalaz uvećane i svetle jetre. Međutim, zlatni standard je biopsija jetre.

«Gledaj pacijenta kroz njegove naočare, da bi te bolje razumeo i prihvatio«.

Остави коментар